Biljana Ljuban konzultantica je i mentorica za upravljanje ljudskim potencijalima te educirani medijator. Ima 27 godina iskustva na rukovodećim pozicijama u velikim poslovnim sustavima, kao i u malim timovima, radeći s vrlo različitim ljudima i suočavajući se s raznim poslovnim izazovima, u više zemalja.
Tijekom karijere kontinuirano se educirala o upravljanju, leadershipu, komunikaciji i različitim metodama upravljanja samim sobom.
Danas svoje bogato iskustvo prenosi organizacijama i pojedincima uz edukacije iz područja liderstva i poslovne komunikacije.
Intervju vodila: Višnja Željeznjak
Prošla si raznolike pozicije u svojoj karijeri, uključujući i visoke menadžerske pozicije u međunarodnim tvrtkama. Koja su iskustva imala najviše utjecaja na tvoj poslovni razvoj?
Kad pogledam unatrag, najviše su me oblikovala upravo ona iskustva koja su bila najteža, profesionalno i emocionalno. Bile su to situacije u kojima sam morala izaći iz vlastite zone komfora, donositi teške odluke, preuzimati odgovornost i učiti u hodu.
Jednako važna bila su mi iskustva rada na projektima čiji su me ciljevi istinski inspirirali. Kada vjerujete u ono što radite i vidite smisao u tome, spremni ste dati puno više od onoga što se od vas očekuje.
Mislim da se profesionalno najviše razvijamo upravo u toj kombinaciji izazova i inspiracije. Izazovi nas tjeraju da rastemo, a inspiracija nam daje energiju da u tome ustrajemo.
Što danas u mentoriranju rukovoditelja radiš na svoj način, a što tvoja "prijašnja korporativna verzija" ne bi dopuštala?
Danas si dopuštam puno više fleksibilnosti u pristupu. Kombiniram coaching i mentoring metode, ovisno o tome što osobi u određenom trenutku najviše treba.
U korporativnom svijetu te su se dvije uloge često strogo razdvajale. Međutim, moje iskustvo pokazuje da ljudima nekad najviše pomaže dobro postavljeno pitanje koje će ih potaknuti da sami pronađu rješenje, a nekad im je potreban vrlo konkretan savjet nekoga tko je već prošao sličnu situaciju.
Kada dijelim vlastito iskustvo, nastojim ponuditi nekoliko mogućih pristupa, a ne jedno ispravno rješenje.
Važno mi je da osoba zadrži slobodu izbora i pronađe način koji odgovara njezinoj osobnosti, vrijednostima i okolnostima.
Uostalom, moj cilj nije da klijenti razmišljaju poput mene, nego da razviju sposobnost sagledavanja situacije iz različitih perspektiva i sigurnost u vlastite odluke.
U Hrvatskoj ne nedostaje mentora za rukovoditelje i lidere. Koju jedinstvenu perspektivu smatraš da ti osobno donosiš u mentoriranje, a da je rijetko koji mentor može donijeti?
Mislim da je moja najveća prednost spoj dugogodišnjeg praktičnog iskustva u vođenju poslovanja, uvođenju novih proizvoda, transformacijskim projektima, vođenju ljudi i kontinuiranog učenja o liderstvu i ljudskom ponašanju.
Tijekom karijere vodila sam male i velike timove, radila u složenim organizacijskim strukturama i multikulturalnim okruženjima. Istovremeno, imala sam priliku desetljećima učiti kroz vrhunske međunarodne razvojne programe, a moje osobno zanimanje za psihologiju, ljudsko ponašanje i funkcioniranje mozga potiče me da se i danas kontinuirano educiram.
Ono što tu kombinaciju čini posebno vrijednom jest činjenica da sam velik dio onoga što sam učila imala priliku primjenjivati, provjeravati i promatrati u stvarnim poslovnim situacijama.
Zato mi je u mentoriranju posebno važno apstraktne principe liderstva pretvoriti u konkretna, svakodnevna ponašanja.
Primjerice, svi ćemo se složiti da lider treba pokazivati poštovanje prema svojim ljudima. Ali što to zapravo znači u svakodnevnoj komunikaciji? Što i KAKO konkretno trebamo reći ili učiniti da se druga osoba doista osjeti poštovanom?
Jedno je naša namjera, a nešto sasvim drugo doživljaj koji smo svojim ponašanjem izazvali kod druge osobe.
Upravo u tom prostoru između namjere i učinka često se krije najveći potencijal za razvoj lidera.
Što konkretno sprječava tvoje idealne klijente da se jave mentorici poput tebe? Koji je onaj jedan tipičan okidač koji ih napokon pomakne da ti se jave?
Moji su klijenti vrlo različiti: od vlasnika manjih tvrtki koje rastu i prvi se put suočavaju s ozbiljnijim izazovima vođenja ljudi, do menadžera u velikim organizacijama, kako onih koji su tek preuzeli rukovodeću ulogu, tako i vrlo iskusnih lidera koji se susreću s novim, složenijim izazovima.
Ono što im je često zajedničko jest uvjerenje da bi sve trebali moći riješiti sami. Neki ne vjeruju da im netko izvana može pomoći, a neki jednostavno još ne prepoznaju koliko ih vlastiti obrasci razmišljanja i ponašanja ograničavaju.
Najčešće mi se javljaju kada osjete da su zapeli. Imaju konkretnu situaciju koju ne uspijevaju riješiti, unatoč uloženom trudu i iskustvu.
Mentoriranje nije znak slabosti, nego prilika da vlastito iskustvo i sposobnosti iskoristimo još bolje.
Zanimljivo je koliko se toga može promijeniti već tijekom jednog kvalitetnog razgovora. Ponekad je dovoljno postaviti drugačije pitanje ili sagledati situaciju iz nove perspektive da se otvore mogućnosti koje osoba dotad nije vidjela.
Kada klijent doživi taj prvi pomak, obično se razvije povjerenje, a iz njega često nastane i dugoročnija suradnja.
Daj nam konkretan primjer jedne naizgled male intervencije u tvom radu, jednog pitanja, jedne vježbe ili jednog rituala, koja u tvojoj praksi donosi natprosječne pomake liderima.
Jedna od naizgled jednostavnih, a vrlo moćnih intervencija jest naučiti zastati prije automatske reakcije.
Rukovoditelji često nisu svjesni koliko njihovo emocionalno stanje i ponašanje utječu na ljude oko njih.
Zbog pozicije koju imaju, njihove riječi, ton glasa, izraz lica, pa čak i šutnja, predmet su pojačane pažnje i često imaju puno veći učinak nego što pretpostavljaju.
Zato ih potičem da u zahtjevnim situacijama osvijeste što se u njima događa i postave si jednostavna pitanja:
-
Hoće li moja sljedeća reakcija pomoći situaciji ili je dodatno otežati?
-
Koja je ovo emocija koju osjećam?
-
Je li mi korisna u ovom trenutku ili me ograničava?
Taj mali trenutak između impulsa i reakcije otvara prostor za svjesniji izbor ponašanja.
Jednako važna vještina jest istinsko slušanje - slušanje s namjerom da razumijemo, a ne samo da pripremimo vlastiti odgovor.
Vježbanje usporavanja automatskih reakcija, boljeg upravljanja intenzivnim emocijama i istinskog slušanja donosi pozitivne promjene i u poslovnom i u privatnom životu. Naglasak je na vježbanju, promjena ponašanja ne dolazi bez napora, ali je vrlo moćna kada je usvojimo.
Često podcjenjujemo koliko se našeg ponašanja odvija na autopilotu i koliko to može pridonijeti neželjenom razvoju situacije.
Kada te menadžeri koji rade s tobom pokušaju opisati svojim kolegama, što misliš da je rečenica koju najčešće kažu?
Mislim da me doživljavaju kao smirenu i pozitivnu osobu, s puno životnog i poslovnog iskustva, koja razumije i poslovnu i lidersku stranu problema.
Voljela bih da kažu i da sa mnom mogu otvoreno razgovarati te da im pomažem sagledati situaciju iz nove perspektive i pronaći konkretno rješenje.
Kada bi morala odabrati jednu temu o kojoj bi držala radionice i edukacije, a da ti nikad ne dosadi, koja bi to tema bila i zašto?
Bez razmišljanja, uloga lidera u stvaranju atmosfere povjerenja.
Vjerujem da je povjerenje temelj kvalitetnih odnosa, suradnje, visokog angažmana i dugoročnih poslovnih rezultata. U stvaranju tog povjerenja lider ima puno veću ulogu nego što je često svjestan.
Lider ne može zahtijevati povjerenje i poštovanje. Može ga samo zaslužiti svojim ponašanjem.
Ono što me posebno zanima jest kako se povjerenje gradi ili narušava kroz naizgled male, svakodnevne postupke. Kroz način na koji komuniciramo, slušamo, reagiramo na pogreške, donosimo odluke, dajemo povratne informacije ili se ponašamo kada smo pod pritiskom.
Volim tu temu jer povezuje sve ono što me profesionalno najviše zanima - ljudsko ponašanje, odnose, komunikaciju i odgovornost lidera.
Prošla si jako puno škola i edukacija u karijeri, ali i dalje investiraš u vlastiti razvoj. U kojim sve područjima, i gdje ti je razvoj posebno izazovan danas?
Ljudsko ponašanje i način na koji funkcionira naš mozak područja su koja me već dugo fasciniraju. Zato nastojim kontinuirano pratiti nova znanstvena saznanja, osobito ona koja nam mogu pomoći da bolje razumijemo sebe, svoje reakcije i odnose s drugima.
Istovremeno, sve me više zanima kako novi oblici rada i umjetna inteligencija mijenjaju način na koji radimo, učimo, donosimo odluke i vodimo ljude.
Mislim da se današnji lideri suočavaju s izazovima koji su u mnogočemu drugačiji od onih s kojima smo se susretali prije deset ili dvadeset godina. Način rada, strukture timova, očekivanja zaposlenika i brzina promjena traže stalno preispitivanje dosadašnjih pristupa.
Za mene je osobno najveći izazov, ali i veliko zadovoljstvo, povezivati ono što sam naučila kroz desetljeća iskustva s novim spoznajama i načinima rada.
Vjerujem da iskustvo ima najveću vrijednost kada ostanemo dovoljno znatiželjni da ga stalno nadograđujemo.
