Neda Želeva strateginja je za lead generation i osobni brend, NLP trenerica i coach s više od 20 godina iskustva kroz različite industrije i tržišta.
U proteklih 20 godina u online svijetu pomagala je inozemnim klijentima da grade, razvijaju i skaliraju svoje biznise, a taj know-how danas kroz svoj brend Biznis Alhemija i program Lični brend na LinkedInu prenosi ljudima koji grade svoj osobni brend.
Intervju vodila: Višnja Željeznjak
Kako bi, bez stručnih izraza, objasnila čime se zapravo baviš?
Najjednostavnije rečeno, pomažem ljudima da zauzmu svoje mjesto na tržištu.
Radim s ljudima koji već mnogo znaju. Neki imaju duboko znanje iz jednog područja, drugi spajaju iskustvo iz nekoliko različitih. Neki tek izlaze na tržište, drugi su ondje već neko vrijeme – objavljuju, trude se, prisutni su. A ipak, rezultati koji se vide i mjere i dalje izostaju.
Moj zadatak je da im pomognem da dođu do jasnoće, a onda da je pretvorimo u strukturu. Da postavimo arhitekturu brenda: tko su, što nude, kome to nude i zašto baš kod njih.
Tek kada to postoji, gradimo sadržaj i promociju, i sistem preko kojeg klijenti dolaze prirodno, bez pritiska i bez agresivne prodaje.
I jedna stvar mi je tu najvažnija. Sve to mora biti u skladu sa životom koji čovjek već ima i na njemu prirodan način. Ne po tuđem modelu, ne uz "moraš biti svugdje i stalno".
Ako sistem ne pristaje uz osobu, ta osoba prije ili kasnije odustane.
Koji problem najčešće vidiš kod stručnjaka koji imaju znanje, ali ne uspijevaju to pretvoriti u poslovni rezultat?
Skoro uvijek je ista stvar. Ljudi grade sadržaj, a ispod toga nemaju jasan temelj.
To izgleda ovako. Čovjek sjedne, piše, objavljuje, trudi se, prisutan je, aktivan je, i onda mi kaže: ne ide mi, svaki dan sam tu, a nemam upita niti rezultata.
I tu skoro svi pomisle da je problem u sadržaju; nije dovoljno dobar, nema ga dovoljno, nije na pravoj mreži. A kad zagrebemo ispod toga, problem skoro nikad nije u sadržaju. Problem je u temelju ispod njega. Ta osoba piše bez jasne ponude i nejasno joj je kome se zapravo obraća i zašto bi se baš njoj netko javio. To vidim baš često.
Netko mi kaže da je tržište zasićeno.
Nije tržište zasićeno, nego se ta osoba nije usudila zauzeti svoju poziciju.
Lakše joj je biti svugdje pomalo nego reći: ovo sam ja, ovime se bavim. Ljudi misle da čim zauzmu jednu poziciju, da su zatvorili vrata za sve ostalo što znaju.
I onda se desi nešto što na prvi pogled nema logike. Objava koju svi hvale, ona koja ode na pedeset, sedamdeset tisuća pregleda, ne donese nijedan upit. A neka mnogo manje primjetna objava, koju je vidjelo par tisuća ljudi, dovede do stvarnog poziva.
Razlika je u tome što "viralna" objava obično može biti priča u prazno. Dopadljiva je, točna, ljudi je lajkaju, ali se nitko konkretan u njoj ne prepozna. A ona, za koju pomislimo da je prošla neprimjetno, pogodila je točno stanje u kojem se jedan čovjek nalazi, i taj čovjek je pomislio: pa ovo sam ja, ovo je moja situacija. I javio se.
Zato brojke znaju prevariti. Vidite kako reach raste i mislite da ste na dobrom putu. A ono što donosi posao nije koliko ljudi vidi objavu, nego da li se pravi čovjek u njoj prepoznao i na kraju poslao upit ili postao klijent.
Baš zbog toga uvijek vraćam ljude korak unazad.
Prije nego što razgovaramo što i kako objavljivati, gledamo što to nudite, kome i zašto bi baš vas netko izabrao. Kad to znate, sadržaj postaje prirodan nastavak ponude. A dok to ne znate, možete kreirati od jutra do sutra u nadi da ćete dobiti drugačije rezultate.
Koji dio tvog pristupa ljudi najčešće podcijene, a kasnije se pokaže presudnim?
Taj prvi, unutrašnji dio, rad na tome tko ste zapravo i po čemu želite da vas pamte. Ljudi ga podcijene jer im djeluje kao priča, a ne kao pravi posao, pa hoće odmah konkretno; ponude, teme i objave.
A kad se u njega uđe, iskopa se svašta: gdje se čovjek godinama umanjivao, gdje mu je bilo lakše biti koristan svima nego jasno reći što radi. U tom trenutku pomisle da smo zapeli, da se predugo zadržavamo.
A baš tu se sve prelomi.
Kad se jednom zauzmete za sebe, prestanete se premišljati na svakom koraku i mijenjati pravac svaki mjesec.
To premišljanje troši više od samog rada, i nestane tek kad je taj temelj stabilno postavljen.
Što si u radu s velikim kompanijama naučila što danas primjenjuješ na osobne brendove?
Naučila sam da sve kreće od čovjeka, bez obzira na to da li stoji iza velikog sistema ili je sam svoj. Isti su temelji: vrijednosti, jasnoća, to po čemu želite da vas pamte.
Razlika je u brzini, veliki sistem se sporo kreće. Dok se sve uskladi, dok svi u lancu potpišu, prođu mjeseci. Čovjek koji ima svoj biznis može promijeniti pravac za nekoliko dana. Vidi da nešto ne radi i mijenja odmah, bez čekanja odobrenja. Tu je, po meni, i ljepota i snaga osobnog brenda: ta fleksibilnost.
Ne morate biti veliki da biste bili ozbiljni, samo morate znati tko ste, a onda tu okretnost pretvorite u prednost umjesto da je doživljavate kao to da niste "dovoljno veliki".
U kojem trenutku u radu s klijentom najčešće vidiš stvarni "klik"?
Kad prvi put čuju sebe naglas. Vratim im njihovim riječima tko su i što rade, i onda zastanu, pa kažu: pa da, to sam ja, samo nikad nisam smio tako reći.
To je taj klik. Ne desi se kad dobiju plan ili teme, nego kad prestanu dvojiti tko su i konačno se osjećaju sigurno u tome.
