Jedna od najčešćih zabluda kod edukatora - i kad se radi o podučavanju uživo, i kroz udaljeni format (video, streaming, webinar) - jest da je sve to isto i da se nema puno o čemu razgovarati. Jednom kad se usudiš krenuti snimati videa i znaš svoje znanje predavati uživo, remote je mačji kašalj!
Nije tako. Koliko god mi bili iskusni u educiranju drugih osobno, video kao dodatni medij može zakomplicirati stvari. Budući da će ljudi već kroz prvih par sekundi oformiti svoje mišljenje o edukatoru, važan je svaki detalj kod pripreme ali isto tako i izvedbe.
Bilo da je riječ o samim tehničkim detaljima poput kamere i mikrofona do naizgled banalnih stvari poput odjeće te uređenja prostorije, sve će ovo utjecati na to koliko će informacije biti uspješno prenesene do polaznika edukacije.
Najvažnije su dvije stvari:
- Što polaznici edukacije vide kroz kadar - uokviren, pomno uređen prozor u vaš prostor na svojem ekranu,
- Zvuk glasa koji će čuti, a koji mora biti razgovijetan kao da su pokraj vas.
Gledajte izravno u kameru kad pričate
Video je vrlo intiman medij. Svakom polazniku se obraćamo direktno kroz ekran ostvarujući jedan na jedan konekciju. Zato trebamo većinu vremena provesti gledajući polaznika u oči, tj. gledati u kameru i obraćati se direktno njoj/njemu, ne kao cjelokupnoj grupi ili pak učionici.
Ovo zahtijeva određenu praksu te naročito na početku zna biti neprirodno gledati direktno u kameru umjesto u vlastitu sliku u ekranu ili pak u bilješke. No višestruko će vam se ta praksa vratiti kroz pozornost polaznika.
Postavite kameru na visinu vaših očiju
Ovo je sitan detalj koji znači puno više od cijene same kamere i/ili cjelokupnog seta za video snimku ili prijenos. Loš nagib kamere odmah će potkopati vaš kredibilitet:
- Ako je kamera previsoko, tj. gledatelji vas gledaju prema dolje. To često zna biti slučaj kod web kamera koje montirate na monitore desktop računala.
- Ako je kamera prenisko, ispast ćete prepotentno i odbojno odmah na prvu. Gledatelji dobivaju dojam da svisoka gledate u njih jer gledate prema dolje, kao da su vaši gledatelji liliputanci.
Ne preporučujem ni jedno ni drugo jer ćete si uzrokovati ili antipatiju prema vama - te s te strane ujedno i nezainteresiranost za materiju koju nastojite prenijeti - ili otpor prema primanju informacija od vas kao osobe za koju gledatelj osjeća kao da nije na istoj razini.
Stoga, neovisno o tipu kamere, postavite kameru u razinu očiju, eventualno lagano niže do razine brade. Tako vaši gledatelji postaju ravnopravni sudionici u edukaciji, uz dašak autoriteta bez pretjerivanja u izigravanju nadmoćnosti.
Budite najsvijetlija točka u kadru
Kad gledamo neku scenu, naš pogled automatski bježi prema najsvjetlijoj točki u kadru. Kad je riječ o statičnom kadru gdje nastojite prenijeti informacije, zadnje što želite jest da gledatelj gleda u prozor iza vaše glave ili pak u lampu na stropu. Isto tako ne želite da gledatelj neodređeno luta po cjelokupnom ekranu gdje je sve vrlo sličnog intenziteta (događa se kad je iza vas prazan bijeli zid).
Pobrinite se da je lice najsvjetlija točka u kadru gledano od strane svjetla.
To ujedno uključuje i brigu o odjeći: vrlo svijetla odjeća (npr. bijela košulja) u tom će slučaju također odvraćati pogled.
Počistite nered u vidljivom kadru iza vas
S jedne strane nije dobro imati previše praznina jer izgleda čudno i brzo će dosaditi kod dužih formata.
Ipak, nered će uzrokovati smetnje te zaokupiti pažnju osobe koja će početi čitati naslove knjiga koje imate poredane iza vas, ili pak skretati pogled na biljke ili dijelove namještaja koji izviruju iz vaše glave.
Preporučujem da imate određeni broj stvari iza sebe u kadru: namještaj, slike, police i slično. Rasporedite te predmete uredno i proporcionalno tako da ostavljaju prostor za vaše uobičajene pokrete kako ih ne biste konstantno skrivali i otkrivali tijekom trajanja edukacije. Da, to također prekida koncentraciju sa sadržaja edukacije na provjeru što se dešava.
A što je s umjetnim zamućivanjima i virtualnim pozadinama koje stvara softver? Nemojte ih upotrebljavati jer znaju stvarati nepotrebne čudne efekte poput sporadičnog pokazivanja dijelova pozadine, ali i zato što ne izgledaju prirodno i teže se koncentrirati uz pogled na njih.
Položaj u kadru: koliko ste udaljeni od kamere?
Ako ste preblizu kameri (vidi vam se samo glava): doslovno se unosite u lice polaznicima te će ovo na neki način izgledati poprilično zastrašujuće. Ne preporučujem ako želite poticajni odnos za učenje.
Ako je kamera predaleko, to počinje naličiti na distanciranje od polaznika te također neće pozitivno utjecati na prijenos informacija.
Preporučujem da vam se otprilike vide i laktovi ili barem nadlaktice. To je otprilike pogled kako i inače u stvarnom životu razgovaramo i što imamo u vidokrugu druge osobe.
Ponekad kameru postavimo previsoko te tada imamo previše prostora iznad glave. Optimalno je ostaviti prostor samo širine šake do vrha kadra, inače će prostor iznad glave zjapiti prazan.
Horizontalno centriranje često je optimalna pozicija; pomicanje u stranu lijevo-desno, ako se gleda direktno u kameru, inače će odavati dojam vizualne neuravnoteženosti.
Nije svako svjetlo isto
Na neki nas način naše vlastite oči varaju: naizgled sve vidimo otprilike isto i nema razlike kad smo na suncu, u sumraku, kad je oblačno ili čak uz svjetlo svijeća.
Sve dok to ne vidimo na kameri: tek tada zamijetimo koliko nas ta objektivna naprava može različito prikazati ovisno o boji tj. temperaturi i kvaliteti svjetla, o smjeru odakle svjetlo dolazi te samom intenzitetu svjetla.
Temperatura svjetla
O tome ide li svjetlo više prema toplijim ili hladnijim tonovima ovisi i ugođaj kakav ćemo pružiti osobi s druge strane ekrana: želimo li hladnoću plavkastih, hladnih boja ili domaću toplinu žućkastih toplijih tonova?
Iako će većina kamera automatski pokušati temperaturu izjednačiti na nešto neutralno, dobro je da se poigrate s postavkama tonova u željenom smjeru. O tome će ovisiti i osjećaj kakav su osobe na edukaciji imale prema vama, što je nevezano uz vaše ponašanje!
Pripazite i na izvore svjetla različitih temperatura, npr. žućkaste žarulje naspram plavkastog dnevnog svjetla, LED žarulja ili pak zelenkastih nota fluorescentnih cijevi. Šarenilo u ovom smislu nije dobro te je najbolje upotrebljavati sva svjetla iste temperature tj. boje.
Kvaliteta svjetla
Malo čudno svojstvo vezano uz svjetlo označava na koji način određeno svjetlo ostavlja sjene jer će o tome ovisiti i naš izgled.
Oštro svjetlo karakteristično za male točkaste izvore s veće udaljenosti (žarulje bez sjenila, pa čak i sunce u podne) dodatno će naglašavati bore kao i obrise lica što često ne daje laskav izgled.
Mekano svjetlo druga je krajnost: davat će vrlo ujednačeno svjetlo, bez naglašenih sjena i s laganim prijelazom svjetlo/tama. S njime ćete, recimo, teže prenijeti mimiku lica. Postiže se velikim izvorima svjetla koja su vrlo blizu, na primjer svjetlo tmurna dana kroz prozor i zavjese.
Općenito gledano, oštro svjetlo gotovo je uvijek problem. Koristeći sjenila (jednostavno - nekog oblika zavjesa) dobro je to svjetlo omekšati.
Smjer svjetla
Kad govorimo o osvjetljavanju lica, ovi ekstremi ne rezultiraju osvjetljenjem poželjnim za dobro prenošenje izraza lica:
- Svjetlo od strane kamere
- Svjetlo sa stropa
- Svjetlo s donje strane / od ispod (ovo je možda najgore jer je rezultat - zastrašivanje)
Svjetlo koje je usmjereno prema licu trebate pozicionirati nešto malo iznad glave (ali ne previsoko jer ipak želite da vam se vide oči) te lagano sa strane da biste dobili trodimenzionalnost.
Izbjegavajte svjetlo koje dolazi s leđa osobe jer će ono u većini slučajeva uzrokovati pretamno lice, što ujedno odmah i poništava prije navedenu preporuku da lice treba biti najsvjetliji dio kadra.
Intenzitet svjetla
Iako je sam rezultat različitog intenziteta svjetla moguće iznivelirati kroz postavke kamere, obratite pažnju na kontrolu intenziteta različitih izvora tj. odnose između intenziteta različitih izvora. Najviše ostavite za osvjetljavanje lica, a nešto manje za okolinu.
Ako je intenzitet svjetla premalen, može doći do degradacije slike te je stoga bolje imati čim veću razinu intenziteta uz željene odnose različitih izvora u kadru.
Problem s naočalama
Kod osoba koje nose naočale često se svjetlo i/ili monitor odražava u naočalama i to se vidi na kameri.
Zato svjetlo postavite malo više sa strane, van osi kamere i očiju, a isto pokušajte napraviti i s ekranom ako je to moguće.
Ako ne ide drugačije, lagani nagib naočala prema dolje može također riješiti ovaj odraz.
Zvuk
Možda je malo neobično za reći, no za video je zvuk važniji od samog vizualnog dijela! Čak i ako slika nestane, ljudi će svejedno slušati, no kad nestane zvuk ili je loše kvalitete, gledanje nema previše smisla - pa makar i slika bila savršena.
Stoga je vjeran prijenos glasa neophodan za uspješan tijek edukacije, a ovdje imamo tri važne komponente: prostor, buka i mikrofon.
Prostor i zvuk
Možete definirati zvuk svakog prostora. Samo zatvorite oči i nakon što proizvedete neki zvuk, na primjer pljesak, obratite pažnju:
- Kako se zvuk odbija od zidova i ostalih prostora,
- Koliko vremena treba za to te
- koliko se brzo utiša i priguši.
Za što bolji prijenos govora prostorija ne smije biti prevelika ni prazna jer će se zvuk glasa odbijati od zidova gotovo istim intenzitetom, ujedno upadajući u sljedeće slogove i riječi kroz jeku.
Primjer ovog velika je prazna učionica gdje je vrlo lako uočiti ove poteškoće. Kad je prostorija manja s većim brojem neravnomjernih površina gdje će se zvuk odbijati, jeka će biti raspršenija i manje će smetati. Ako u takvom prostoru postoji materijal koji će prigušivati zvuk, ne dopuštajući odbijanje (npr. namještaj poput kauča i fotelja), jeka će se manje primjećivati.
Stoga je optimalna manja prostorija s većim brojim stvari:
- Unutrašnjost automobila,
- Spavaća soba ili čak
- Unutrašnjost garderobnog ormara!
Gornji primjeri na neki se način kose s prethodno navedenim vizualnim zahtjevima, ali su akustički idealni.
Buka: planirajte smanjenje
Buka će ometati tijek edukacije! Na nju teško možemo utjecati budući da se radi o vanjskom prometu, drugim ljudima u prostoru pa čak i uređajima. Navikli smo na buku oko nas te je često ni ne primjećujemo i zato je dobro napraviti probnu snimku, provjeriti razinu buke i poduzeti potrebne radnje da se ona čim više smanji prilikom edukacije.
Zato planirajte unaprijed za vrijeme kad je buka u prostoru minimalna:
- Snimajte u doba dana kad ima manje ljudi,
- Zatvorite ili čak zabrtvite prostor te
- Privremeno ugasite uređaje (npr. klima uređaj) koji rade buku.
Mikrofon - je manje važan!
Sam mikrofon i nije toliko utjecajna komponenta za zvuk! Znam da zvuči apsurdno, ali sve dok ne riješite probleme u prostoru i s bukom, ulaganje u bolji mikrofon može više štetiti nego koristiti. Bolji mikrofon samo će dodatno naglasiti nedostatke prostora te bolje prenositi postojeću buku.
Ovo je dosta široka tema, pa sam napisao članak o tome koji mikrofon za podcast odabrati (vrijedi i za održavanje edukacija), ovisno o samom tipu ali i načinu na koji mikrofoni rade.
Izbjegavajte mikrofone koji su zamjetni po veličini i nalaze se direktno ispred vas jer to ujedno stvara barijeru prema polaznicima što može negativno utjecati s komunikacijskog gledišta.
