Video seminari: zašto i kako ih kreirati - Siniša Bronić | Eduza Show #E05

Video seminari su video edukacije na zahtjev (eng. on demand) koje se poslužuju online, a od webinara ih razlikuje činjenica da ih polaznici mogu gledati online u bilo koje vrijeme, s bilo koje lokacije, koliko god puta oni to žele.

Video seminari su se u Hrvatskoj u većem broju pojavili na početku pandemije 2020. godine. Jedna od tvrtki koja je snimila i tržištu ponudila najviše komercijalnih video seminara jest tvrtka edukacijE.hr specijalizirana za poslovne edukacije. Siniša Bronić, vlasnik edukacijE.hr došao je u Eduza Show da bi nam ispričao zašto se upustiti u kreiranje video seminara, kako i s kojom opremom ih snimati i koliko taj cijeli početnički pothvat može koštati.

Siniša Bronić na internetu

Pogledajte video

Sadržaj epizode

  1. Kako si počeo s video seminarima?
  2. Video seminari: zašto ih raditi, koji su benefiti, i da li bi se hrvatski poslovni edukatori s time trebali baviti?
  3. Da li raste potražnja za on demand video seminare?
  4. Video seminare treba promatrati kao dio jedne veće cjeline. U što ih uklopiti da bi postali profitabilni?
  5. Kako istraživati tržište i odlučiti koju temu pretvoriti u video seminar?
  6. Da li će svaka dobro pogođena tema edukacije biti uspješna i u formatu video seminara?
  7. Da li bi preporučio edukatorima da krenu tako da uzmu svoju najuspješniju edukaciju i pretvore je u video seminar?
  8. Kako i s kojom opremom početi snimati video seminare kao početnik, i koliko to košta?
  9. U kojem se rangu cijena kreće minimalna investicija u opremu za snimanje?
  10. Kako izgleda proces kreiranja video seminara?
  11. Kako s low-end produkcije prijeći na high-end produkciju, i koja očekivanja moramo zadovoljiti?
  12. Koji najvažniji savjet bi dao poslovnim edukatorima: na što da se fokusiraju oko video seminara?

Transkript epizode

Višnja Željeznjak

Dobrodošli u još jedan Eduza Show, video podcast u kojem govorimo o poslovnim edukacijama.

Ja sam Višnja Željeznjak i danas sam u goste pozvala zanimljivog gosta. S nama je Siniša Bronić. Siniša, pozdrav. kako si?

Siniša Bronić

Višnja, pozdrav i tebi, i svima onima koji nas sada gledaju i koji će nas tek gledati.

Dobro sam, hvala lijepo, i drago mi je što si me pozvala da budem gost u tvojem Eduza Showu, i to broj pet - to nešto znači!

Višnja Željeznjak

Točno, evo, petica - to je mali jubilej!

Baš mi je drago da smo ovdje zajedno jer ćemo pričati o zanimljivoj temi za koju sam tebe odabrala, jer mislim da si možda najpozvaniji da pričaš o tome, a to su video seminari. Ne znam da li možemo reći da su to video webinari - vjerojatno nisu, ti ćeš nam objasniti razliku.

Tvoja tvrtka edukacije.hr tvrtka je koju sam ja izdvojila kao nekoga tko je među prvima počeo, pa vjerujem da imaš iskustva i prije same ove pandemije koje nas je zahvatila.

Počeci s video seminarima

Višnja Željeznjak

Pričaj nam Siniša o video seminarima: kako si počeo i kakva su tvoje iskustva sa samog početka?

Sniša Bronić

I meni je drago da mogu reći par riječi o tome i da mogu podijeliti neka naše razmišljanja, kako i zašto smo sve to skupa radili.

Ja bih prije pandemije i prije samog spominjanja edukacije.hr napravio jedan mali iskorak vezan uz to zašto mi se ovo radimo.

Prve video seminare smo počeli raditi još dok sam radio u USAID-u. Tada je to bio način da dođemo do većeg broja ljudi koji se nisu u istom vremenu mogli naći na istom mjestu. Te video seminare smo koristili kao podlogu za obrazovne programe koje smo radili s našim lokalnim partnerima.

Video seminar je tada sam za sebe bio dosta skup. Ta produkcija koštala je između pedeset i sto tisuća kuna. To su obično bile profi kamere, kamermani, ton-majstori, rasvjeta i sve ostalo. Postprodukcija se čekala po mjesec dana, dok nam to bude gotovo i da nam oni isporuče DVD ili dovoljan broj DVD-ova.

Utjecaj pandemije na planove sa snimanjem video seminara

Višnja Željeznjak

Nakon USAID-a, kada si pokrenuo svoju tvrtku edukacije.hr: kako se to promijenilo, da li ti se motivacija promijenila ili način izvođenja video edukacija?

Siniša Bronić

Mi smo planirali ići u smjeru video edukacija, i to je bio plan za sljedeću godinu, jer to je nešto što se u svijetu traži za što svi kažu da bi trebalo raditi.

Nažalost ono što nas je zadesilo, ova pandemija, krenula je tu negdje u trećem mjesecu ove godine, i natjerala nas da odmah nešto snimimo.

Čim je krenula pandemija, čim su nas zatvorili, čim više nismo mogli ništa napraviti, mi smo počeli ljudima slati upute tipa 'kako ovo, kako ono'. Bilo je strašno puno poziva i upita, i onda smo mi odlučili ipak napraviti neke video seminare.

Napravili smo na brzinu. U tadašnjem uredu smo improvizirali jedan studio gdje smo uz bazičnu opremu od par svjetala, reflektora i kamera snimili prve video seminare od kojih su sada još uvijek neki objavljeni na našoj stranici.

Znači, ljudi su tražili i mi smo išli dati ljudima što im je trebalo.

Neki od prvih seminara bili su organizacija rada od kuće i rad u kriznim uvjetima koji su došli. Jedan od tih seminara je bilo krizno komuniciranje. Bilo je puno ljudi koji su rekli: dajte, imali ste to lani, predlani, a sad bi nam trebalo, jel imate vi neke materijale od seminara od prije dvije godine? I kako ću ja sad slati ljudima materijale od prije dvije godine?

Zvali smo predavača i složili seminar da ljudi vide kako se komunicira kad se radi od kuće tj, u kriznim uvjetima.

Od drugih tema, ICT segment i human resources segment bile su najbrže stvari koje su trebale.

Jedan od jako traženih seminara koje smo snimili bila je mogućnost podizanja HAMAG-ovih kredita za obrtna sredstva. Jedno kratko vrijeme se to moglo, ljudi su to tražili. Za produkciju tog seminara čak nije ni trebala video kamera. Taj seminar, koji je i najprodavaniji - koliko se toga prodalo, ja se uopće više ne sjećam, ali puno - snimljen je tako što je napravljen voiceover preko PowerPoint slajdova. I to je bio video seminar! To je isto tako video, znači vi gledate slajdove i čujete voiceover od gospođe Androlić, vidite ekran dok ona govori. Nema videa, nego je samo slika i voiceover.

Višnja Željeznjak

Da li si u trenutku, kada je to sve skupa došlo do nas, išao u dućan po svu video opremu, ili si ipak imao već i uredu dovoljno za početak snimanja?

Siniša Bronić

Nismo ništa kupili, mi smo sve to imali u investiciji za ovu i prošlu godinu. Osim nešto kablova i možda još nekakvih mikrofona nismo skoro ništa kupili. Par mikrofona smo tada uzeli, a ostalo smo sve imali već pokriveno, jer smo mi u ovoj godini planirali ići na produkciju contenta za promociju na društvenim mrežama.

Zašto raditi video seminare i koje su koristi od toga

Višnja Željeznjak

Zašto raditi video seminare, koji su benefiti, i da li bi se hrvatski poslovni edukatori uopće s time trebali bakćati?

Siniša Bronić

Video seminari definitivno imaju svoju ulogu.

Video seminare možete snimiti i možete ih objaviti, i ljudi ih mogu gledati kad god im to bude trebalo, koliko god puta bude trebalo, i s bilo koje sprave koja im bude zgodna i prigodna.

Nedostatak video seminara je nemogućnost direktne interakcije s predavačima. Taj dio komunikacije, neverbalne i verbalne, sasvim sigurno fali, i to je manjak video seminara.

Da li bi se trebali edukatori baviti s time? mislim da je odgovor: sigurno da.

Trebali bi se baviti s video edukacijama, ali taj video seminar sam za sebe neće nikad biti isplativ, barem ne u nekom kratkom roku. Hrvatska je premalo tržište, video produkcija je preskupa da bi vi mogli sad nešto snimiti, i sad će to ljudi navaliti kupovati. Tako nešto se desiti neće, to ja ne vjerujem- možda sam ja u krivu, možda će netko ima bolje iskustvo od mene.

Video je jako dobar za objasniti neke stvari za koje biste trebali puno pričati ili puno pokazivati. Zato je dobro snimiti to nešto što se može odglumiti, napraviti neki role play na videu. To je jako dobro i to su super stvari, jer onda to u kontekstu s nekim drugim stvarima možete napraviti kao jednu vrlo uspješnu i vrlo korisnu edukaciju.

Definitivno video ima mjesta, definitivno će video biti tek jedna od stvari koje će ljude zanimati, pogotovo u ovom dijelu online edukacija.

Raste potražnja za video seminarima i online edukacijama

Jedna stvar koja ja recimo meni pala na pamet, gdje sam obratio pažnju, jesu podaci Eurostata. Recimo, o korištenju interneta u Europi imate podatke da danas u populaciji ima preko 80% internet korisnika. Već godinama 70% ljudi čita novine, i prije dvije godine i sada. Ljudi slušaju muziku, igraju video igrice, sve preko 70-80%.

Ono što je meni zapalo za oko je video on demand koji je u zadnje dvije godine skočio s 20% na 30%. To je 50% povećanje. Social networks: 65% je bilo i ostalo, video calls 45-50% - to je tu negdje.

Ono što je zanimljivo je 'doing online courses', znači edukacije online su se povećale s 9% na 11% u zadnje dvije godine. To povećanje je minimalno, ali tu je indikativno što postoji jedan jako jako veliki potencijal koja ja očekujem da će doći u jednoj vrlo skoroj budućnosti. Za sad je taj postotak na nekakvih 10-ak posto ljudi koji su konzumirali online edukacije.

Ova situacija s koronom je sasvim sigurno napunila jedra tog broda koji nezaustavljivo plovi ka online edukacijama, ka online interakciji. Ovi Zoom webinari i GoToMeeting i koje god hoćete platforme tipa Teams, i ostale koje svi trošimo u našim edukacijama, imat će svoje mjesto, ali će isto tako rame uz rame biti i ovi video on demand seminari.

Ono što se snimi, ostaje. Ono što se snimi, može se koristiti više puta: može se reeditirati, rekompilirati, i može se koristiti bez obzira na to gdje se nalazite, kada se to nalazite.

Ja sam siguran da tu tek predstoji budućnost, i to je sigurno jedno područje u koje vrijedi ulagati vrijeme i novac.

Višnja Željeznjak

Znači, rastao je video on demand, to jest video na zahtjev, i prije korone, a i sada si zabilježio još dodatni rast u periodu kada si sam snimao video seminare, je li tako?

Siniša Bronić

Tako je, znači ovo su podaci od prije korone, ili od početka ove godine.

Video on demand: i sami smo tome svjedoci, ali kad pogledate ovaj zabavni video. Za neki Netflix ili HBO je prije dvije-tri godine znalo malo ljudi. Sad skoro svi imaju nekakav Netflix, HBO i slično i gledaju video on demand.

To nisu poslovni videi, to nisu poslovni seminari, ali na to gledajte kao na jednu vrstu edukacije i navikavanja tržišta. Ljudi mogu otići na HBO ili na Netflix i tamo pogledati film ili seriju u onom trenutku kad oni hoće i kako oni hoće.

Isto tako, oni će analogno tome pripisati potrebu kad budu na poslu trebali savladati neko znanje i vještinu. Ako postoji snimljen video seminar, onda neće trebati objašnjavati: Pa da, vi možete savladati temu hendlanja reklamacija kupaca, ima video seminar! Evo na našem portalu - odete i vidite: 'Kako savladati reklamacije kupaca', 'Kako se baviti teškim kupcima'. Ima video seminar, ne morate objašnjavati, to je sve jednostavno poput: odeš tamo - klikneš Play - gledaš / zaustaviš / vratiš / okreneš. Znači, sve one dodatne mogućnosti koje su prisutne kod video seminara.

To je sigurno nešto što će i u budućnosti imati sve veći značaj i sve veću ulogu. Ova korona je hoćeš-nećeš dovela do toga da smo svi mi više doma i svi smo vidjeli da se puno toga može raditi bez takozvanog odlaska na posao.

Došli smo do toga da se puno toga može raditi od kuće, sve više ljudi radi od kuće i tu povratka nema. Ljudi se neće u tolikoj mjeri, ja bih rekao, nikad vratiti na posao kao što je to bilo prije korone. Sasvim sigurno ćemo, kad budemo govorili o nekakvo vremenskoj crti, govoriti i spominjati vrijeme prije korone i vrijeme poslije korone.

Video seminare treba uklopiti u druge sadržaje i ponude

Višnja Željeznjak

Slažem se u potpunosti.

Ima jedan moment koji te želim pitati, vezano za spomenute reklamacije i rješavanje prigovora kupaca. Zanima me kako biraš teme, ali prije toga mi reci sljedeće: spomenuo si da video seminare treba promatrati kao dio jedne veće cjeline. Objasni taj dio: u što uklopiti video seminare da bi postali profitabilni, da li je to neka veća usluga ili neki veći koncept?

Siniša Bronić

Video sam za sebe ima ograničenja koja sam već spominjao: nedostatak interaktivne komunikacije; trajanje video seminara može biti sat, sat i pol - to su neki realni limiti. Dva sata je baš nategnuto, tri sata je jako puno.

Video seminar može biti samo jedan dio neke cjeline, a ta cjelina treba biti i mogućnost interakcije sa predavačem, bilo putem emaila, forum grupa ili nečeg drugog.

Isto tako, video može biti samo jedan dio materijala koje ćete dati ljudima, primjerice studijsko gradivo koje ćete producirati i koje će biti u funkciji toga što želite dati ljudima i kako im želite pomoći. Taj cijeli dio morate pokazati i taj se dio mora moći konzumirati zajedno s video seminarem. To je samo jedan dio cijele priče, a onda cijela priča može imati neku svoju komercijalnu vrijednost koju će kupci biti voljni platiti.

Video sam za sebe je prilično gol. Tu možete neke male stvari ili relativno jednostavne stvari dati i njih ponuditi. Ali opet, video ostaje trajno. Tu morate dodati materijale koji se mogu skinuti.

Isto tako morate dati i kontakt gdje će ljudi postavljati pitanja.

Apel polaznicima edukacija: dajte feedback! Plus, savjet kako učinkovito tražiti feedback

U Hrvatskoj je kultura postavljanja pitanja na dosta niskim granama u odnosu na sjeverno američko tržište. Tamo su ljudi skloni puno više toj online interakciji s tvrtkama, s predavačima, sa svime, i s postavljanjem feedbacka i davanjem povratnih informacija, i s traženjem dodatnih informacija.

U Hrvatskoj nismo još došli do tog nivoa. Ljudi nisu komotni, meni se tako barem čini, u tolikoj mjeri postavljati pitanja. Naravno mi dobivamo pitanja redovito, ali nije to u tolikoj mjeri koliko to vidim recimo od mojih stranih kolega, kako to ide kod njih i u kolikoj mjeri.

Višnja Željeznjak

Da li se ta nesklonost polaznika da pitaju odnosi samo na video seminare, ili općenito i na offline seminare?

Siniša Bronić

To nije simptomatično samo za video seminare. To je tako za sve seminare i edukacije.

Kad radimo i inhouse, i javne seminare, i kad su to uživo seminari i edukacije, relativno su ljudi sramežljivi za davanje feedbacka. Standardno imamo anketni upitnik na seminar. Upitnik na seminar, ako ga damo na papiru, onda ga skoro svi ispune. Oni nama daju anketni upitnik, mi damo njima certifikat, i to je na neki način simbolično zatvaranje seminara.

Mi smo probali u nekoliko navrata - i to na moje inzistiranje - da damo ljudima online upitnik. Što ću sad ljude gnjaviti papirom, onda mi te papire uzimamo, pa skeniramo, pa te odgovore skupljamo, pa se toga gomila. Nama online upitnik ljudi poklikaju, mogu na telefonu, na svemu.

I što bude rezultat toga? Da recimo online upitnik ispuni samo između 30-50% polaznika. Ljudima se ne da klikati. A da ne kažem o situaciji kad zamolim nekoga da nam ostavi komentar na društvenim mrežama ili na našoj web stranici: 'joj nemojte mene, nemojte' - a pogotovo da nekom dođem i uzmem kameru i kažem: Je li bi vi nešto rekli - 'joj nemojte...'

Nije to tako samo s javnim komentarima, nego i komentar tipa 'dajte nam nešto kažite'. Tu su ljudi kod nas u Hrvatskoj dosta zatvoreni i nisu skloni tome.

Moje pozitivno iskustvo - ali to je prilično vremenski zahtjevno - da mjesec-dva nakon seminara zovem ljude i pitam. I moram priznati da sam s tim dosta zadovoljan, dosta ljudi ipak nađe vremena i nešto mi kažu kako su zadovoljni, što su napravili, i što su stavili u funkciju od naših seminara.

To je jako vremenski zahtjevno jer to moram ja raditi, a ja sam direktor firme. To je jedina situacija kad se ja predstavljam kao direktor, ja se uvijek predstavljam kao business development manager. Ali kad nazovem da pitam za feedback, onda kažem: 'ja sam direktor, pa evo, molim vas dajte mi feedback.' Jedino tad sam vidio da mi recimo nekih 30% nazvanih daje neki feedback, ostali kažu da nemaju vremena i nek se ne ljutimo.

Ja bih rekao da smo mi još uvijek srameći, odnosno malo se sramimo, ili ne želimo, ili jednostavno mislimo da to nije nešto što je potrebno.

Ja hoću iskoristiti ovu priliku i reći: Pa dajte ljudi, dajte taj feedback! Vi ste bili na seminaru, pomoći sami sebi više nećete, ali s tim feedbackom ćete pomoći onima koji će iza vas doći na taj seminar, i koji će ga konzumirati. Pomoći ćete onome tko god je organizirao taj seminar, video seminar ili bilo koji drugi seminar, da on bude bolji, da bude korisniji, da bude efikasniji.

Evo, to je moj poziv i moj apel svima koji će ići na buduće seminare: Dajte feedback.

Kako birati teme za video seminare

Višnja Željeznjak

Eto, feedback ništa ne košta, ništa ne boli, a svima pomaže u cijelom lancu edukacija, pogotovo edukatoru koji bez feedback ne može ni saznati da li treba nešto poboljšati.

I sad me to dovodi da onog što sam te prije htjela pitati, a to je: izbor tema. Kako istražuješ tržište i kako odlučuješ koju temu ćeš pretvoriti u video seminar?

Siniša Bronić

Mi ne istražujemo ništa posebno kako ćemo napraviti video seminar. Mi istražujemo teme općenito za seminare. Tu se uglavnom baziramo na našoj komunikaciji s kupcima.

Mi smo jako dugo, pogotovo ja, u ovom poslu - već 15 godina. Imam jako velik osobni networking, i održavamo redovite kontakte s našim kupcima. To su obično ili HR menadžeri ili menadžeri, i vlasnici tvrtki, s kojima razgovaramo o problemima poslovanja, o novim stvarima koje dolaze, o svemu onome što se dešava u svakodnevnom poslovanju. Tu je dosta široko područje tema. Tu možete dobiti temu, ali nećete dobiti konkretnu ideju.

S druge strane, na tim našim javnim seminarima u pauzama - ja se znam šaliti, pa kažem: 'došao sam s vama na ručak ili došao sam s vama na kavu.' Jesam, došao sam na ručak i došao sam na kavu, ali u prvom redu zato što je to za naše polaznike jako dobra prilika za networking.

S druge strane to je dobra prilika za nas koji nismo prisutni na samom predavanju ili seminaru, da čujemo što ljudi razmišljaju, što ljudi govore. Ljudi će vam sve reći. 90% naših ideja dolazi iz takvih interakcija.

Ljudi nam kažu: 'joj, evo to se dešava, i bilo bi super kad bi se to moglo riješiti.' Mi onda idemo i tražimo to rješenje, i na takav način napravimo seminar. Isto tako to radimo za normalne seminare, i isto tako to napravimo i za video seminare.

Video seminar u prvom redu napravimo ako je neka tema zgodna. Kako zgodna? Zgodna je ako je to nešto za što morate potrošiti jako puno riječi. Ako to možete pokazati u videu, onda je to dobro za pokazati u videu.

Odabir da li nešto ide na video ili ne ide na video nije u prvom planu. U prvom planu je da smislite šta je to tema seminara ili edukacije koju hoćete napraviti. A onda gledate da li se to nešto može uopće odraditi i da li ima nekakvih pozitivni stvari ako se to napravi kao video seminar.

Uspješan seminar nema nužno veze s kvalitetom produkcije

Višnja Željeznjak

Da li onda možemo općenito reći da ako je tema dobra i pogođena, da će više-manje biti uspješna i u video formatu? Da li se to može tako generalizirati?

Siniša Bronić

Apsolutno! Apsolutno, najbitnija stvar vam je tema i koliko ste pogodili, koliko je ona aktualna i koliko je ona akutna.

Malo prije sam već spomenuo: ove godine se najviše prodao naš seminar 'Kako do HAMAG-ovih Covid-19 zajmova za obrtna sredstva. To je tehnički bio najlošije producirani seminar: to su bili PowerPoint slajdovi preko kojih je išao voiceover, znači samo glas predavačice. Najviše ljudi je to kupilo jer to im je bilo svima zanimljivo. Na Youtubeu je najavu za taj video seminar pogledalo nekoliko tisuća ljudi. Koliko ih je kupilo, ne znam, ali isto jako puno.

Znači, ako imate dobru temu, dobro pogođenu, i video seminar će se isto dobro prodavati.

Višnja Željeznjak

Da li bi preporučio poslovnim edukatorima u Hrvatskoj da, ako žele ući, isprobati video seminare, iako još ne znaju kako početi (i sad ćemo uskoro pričati o opremi i svemu što nam treba), da jednostavno uzmu svoju najveću uspješnicu i da je probaju prebaciti u video seminar?

Siniša Bronić

Pa možda. Ja preporučujem svima da probaju.

Kad god imate neku dilemu, da li nešto dobro ili nije dobro, probajte, why not? Što možete izgubiti? Izgubit ćete nešto vremena ili novaca (naravno nemojte raditi ludosti pa ići u nešto što ne možete podnijeti). Ali na to nešto malo možete potrošiti koliko novaca možete potrošiti, koliko vremena možete potrošiti.

Probajte! Iz svega toga što probate nešto ćete naučiti. Steći ćete jedno novo iskustvo, vidjet ćete kako funkcioniraju neke stvari, vidjet ćete što morate promijeniti, što morate napraviti na ovakav ili onakav način, i to će rezultirati nekim pozitivnim pomakom, i za vas, i za vaše kupce, i za sve one koji s vama rade.

Definitivno, probajte napraviti - je li uspješnica ili nije uspješnica, probajte. I onda ćete vidjeti, znat ćete na čemu ste.

Kako početi raditi video seminare: plan, hardver, softver, novac

Višnja Željeznjak

Reci nam onda Siniša, kako da probamo? Recimo da ja sada želim napraviti jedan video seminar - i da sam početnik, ili sam možda učilište ili tvrtka poput tvoje koja je do sad imala samo offline seminare - kako da počnemo, s čime, i koliko vremena za to treba i novca?

Siniša Bronić

To je sad kompleksno pitanje, ali ja ću probati dati vrlo jednostavan odgovor.

Snimiti sam video možete praktički s bilo čime.

Snimanje je jedna priča. Snimanje videa i sve ostalo što ide s tim stručno se zove produkcija.

Osmislite plan video seminara

Ono što jako dobro trebate napraviti prije produkcije jest vaš domaći rad:

  • osmisliti što je to, što je vaš seminar,
  • za koga je to,
  • tko tu ima problem,
  • kako ćete taj problem riješiti.

I onda čovjeku vrlo jasno trebate pokazati kako će on riješiti taj problem. To je nešto što vi možete pokriti u seminaru.

Kad ste to napravili i kad vam je jasno za koga je to i što je to i kako će to funkcionirati, istražili ste naravno to područje i to napravili kako treba - onda možete ići u produkciju.

Produkcija: video, zvuk, stalak, rasvjeta, ostala oprema

Produkcija se sastoji od snimanja. Snimate video, snimate audio, i onda poslije sve to skupa montirate i dobijete video.

Samo snimanje je relativno jednostavno.

Snimati ako hoćete samo za početak, za vježbu, možete i telefonom. Možete i s nekako malom kamerom.

Ono što vam treba svakako jest: trebate uzeti neku spravu, na primjer ovako, koja će vam omogućiti da taj telefon ili kamera može mirno stajati. Kamera kad se trese nije dobra i ne možete gledati video. Treba vam nekakav stalak da se kamera umiri.

Da bi zvuk bio slušljiv, morate imati mikrofon. Čak i oni mikrofoni koji stoje uz lice bolji su nego ništa. Mikrofoni na telefonu ili na samom računalu nisu baš kvalitetni mikrofoni, audio neće biti dobar.

Video vam ne mora biti perfektan, ali audio vam mora biti perfektan, i tu se isplati investirati nešto malo novca.

Puno bolje rezultate dobit ćete ako uzmite ovakvu malu kamericu, investirate u mali mikrofon - ovo su recimo mikrofoni za v-loggere.

Taj mikrofon onda uštekate u kameru. Dosta su zgodne kamerice koje mogu odklopiti prozorčić, pa onda na tom prozorčiću vi možete vidjeti sebe kad snimate. Znači, ja sad tu okrenem, i sad ja kad nešto snimam, i vidim samog sebe. To se može lijepo gledati. Ja sad tu imam kameru usmjerenu prema sebi i gledam samog sebe kako snimam. To se sad stavi na neki stalak.

Kad snimate, dobro je imati rasvjetu. Mi imamo mali studio, pa imamo profi rasvjetu.

Iza mene je zelena krpa (green screen) - iza mene ovo nije svemirski brod, ako je netko mislio :)

Višnja Željeznjak

Što, nisi na svemirskom brodu?

Siniša Bronić

Nisam na svemirskom brodu, ali evo recimo: ovo iza mene zapravo izgleda ovako. Ali ja tu volim staviti moj svemirski brod, a možemo malo za promjenu staviti i Game of Thrones pozadinu.

To zeleno kad imate iza sebe je dosta dobro, jer tu možete kombinirati: možete staviti neki PowerPoint, ili možete staviti na nekakvu drugu pozadinu koja je u funkciji onoga što želite ispričati.

Znači, za video: probajte što je moguće jednostavnije, za audio probajte isto tako što je moguće jednostavnije. Investirajte u audio. Dobar mikrofon je sigurno poželjan. Audio vam mora biti perfektan, video ne mora biti u tolikoj mjeri perfektan, ali audio vam mora biti jako dobar.

Produkcija: softver

To je bilo o hardveru. Kad to sve imate od hardvera, onda sad to sve treba u nekakav softver staviti.

Imate open source rješenja. To su ova koja ništa ne koštaju, ali su jako dobra.

Recimo da Vinci je moj favorit, ali ja jako malo toga radim u njemu. Imamo kolegu koji se time bavi, ali on je profi i radi u profi Adobe alatima. To puno košta i treba puno znati puno oko toga raditi.

Zatim imate ove editore kao što je OBS - Open Broadcaster Studio. To je softver s kojim možete live emitirati, ali možete nešto i snimati. S time možete početi. Imate more YouTube videa i ostalih videa gdje možete naučiti kako se s time radi.

imate Olive Video Editor - to je tzv. non linear video editing softver, znači za kad nešto snimite, pa onda trebate montirati. Za ove bazične, jednostavne stvari odlično radi. Mi kad nešto na brzinu trebamo, ja obično u tome radim i ne potrošim puno vremena za to jer mi se jednostavno ne da, i mislim da nema ni potrebe.

Produkcija: sama edukacija

Ako želite napraviti video seminar, video produkciju, onda je najbolje najviše vremena potrošiti na izradu same edukacije. Za koga je to, što vi tu radite, što će se promijeniti kad čovjek tu dođe, šta će on uzeti od toga - ono što Amerikanci kažu takeaway: što će oni odnijeti od toga? I onda se pobrinite da to isporučite u videu.

Još jedanput: da biste snimili video, morate imati stalak, može biti ovakav mali stalak, može biti ovakav malo veći stalak. Može to biti ozbiljan stalak s video glavama, ali to vam ne treba.

Možete krenuti s bilo čime malime i normalnim malim mikrofonom. Bitno je da vas dobro čuju, bitno je da vas dobro vide.

Studijsku rasvjetu ne morate paliti, ali nađite neku kombinaciju s kojom možete raditi kako treba.

Evo to bi bilo ukratko malo oko tehnike - da ne širim puno.

Minimalna potrebna investicija za kvalitetnu produkciju

Višnja Željeznjak

Kad bismo pokušali svesti nekakvu minimalnu investiciju za prvi video - npr. samo hardver: video, zvuk, možda nekakva bazična rasvjeta i stalak - koji je to rang cijena?

Siniša Bronić

Rang cijena je recimo ovako:

  • Jedna ovako kamerica s nekim zoom objektivom - ovo je Fuji XT 200 - šest do sedam tisuća kuna Pandan toga u toj cijeni imate i kod Canona i kod Sonyja.
  • Jedan ovakav mikrofon - mislim da je ovo jedan od najjeftinijih, to je nekakav Rode video mikrofon - to je 200-300 kuna. To je vrlo dobar mikrofon, vrlo pošten mikrofon.
  • Jedan ovakav stalak - nemam pojma, ne sjećam se - košta možda 200 kuna ili tako nešto.

Znači, to nisu neke velike investicije.

E sad, rasvjeta i to - to sad malo mogu pokazati kako izgleda u mom studiju.

(piknut ćemo ovo tu, uštekati: ja to sad mogu gledati i pokazivati)

Tu je kamera s kojom sad snimam. Tu je main camera.

Ovo je rasvjeta koju mi koristimo. Ovo je produkcijski screen, i tako dalje.

Ova rasvjeta je dosta skupa, to je već red veličina par tisuća kuna.

Iza mene je ovaj green screen - samo malo da ga skinem - znači iza mene je green screen koji isto tako treba biti osvijetljen s ovako nekom panel rasvjetom (to su ovi paneli koji osvjetljavaju green screen iza mene da bude jednako osvijetljen).

I ovo je nekakvo držalo tog green screena.

To sve nije nužno. Možete iza sebe složiti - i većina blogera ima to napravljeno kako treba - a isto tako, ovako ozbiljan video snimač van nije potreban - to nije nužno za sam početak.

Za rasvjetu možete otvoriti prozor, možete uzeti nekakvu lampu malo veću, usmjeriti u bijeli zid ili u komad stiropora, neka reflektira svjetlo. Ne smije biti direktno žarulja i reflektor iz Bauhausa, to vam neće funkcionirati, neće biti lijepo svjetlo.

  • Kamera 5000-6000 kuna je već OK
  • Mikrofon je par stotina kuna do 1.000 kuna
  • Stalak par stotina kuna

To je nešto bazično s čime trebate krenuti. Tu i tamo koja kartica, tu i tamo koji kablić. I s tim definitivno možete početi.

Od softvera: OBS, Olive Editor, da Vinci - to su sve free rješenja, odnosno open source rješenja koja možete koristiti za montažu.

Samostalna edukacija o snimanju zapravo je najznačajnija investicija

Najznačajnija investicija, barem što se mene tiče i onoga što smo mi radili, bilo je u znanje kako to napraviti.

Prije nego što idete u bilo koju investiciju i kupovati nešto dodatno, prvo dobro to proučite, i naučite i vidite šta sve trebate raditi, kako to trebate raditi. Internet je pun toga, YouTube, Vimeo, web stranice... imate detaljno objašnjenje što sve ide, kud se ide, kako se ide i što se treba raditi, kako se treba raditi. Prvo to sve proučite, a onda kad to proučite, onda idite u investiciju, i onda kupujte.

Kupite opremu tek onda kad vidite da vam nešto treba. Nemojte sad: e bilo bi dobro, vidio sam tamo to to i to - nemojte to kupiti. Kupite ono bazično. Tek kad taj bazični dio prerastete, kad vidite da to više ne štima, onda idite i kupite nešto što vam je iznad toga.

Ako možete zaposliti čovjeka, ili imate nekog prijatelja koji zna i kuži se, da može pomoći - to može jako ubrzati proces učenja, dok savladavate nove stvari oko video produkcije.

Višnja Željeznjak

Čini se meni da ti imaš dosta tog hardvera iz prošlosti, da si prolazio baš ovaj proces, je li tako?

Siniša Bronić

Pa jesam, ja sam dosta dugo u tome. Mi smo radili prije 15 godina prve video produkcije, a ja sam pasionirani fotograf, i volim sam raditi video za svoju djecu i ostalo.

Mi smo išli u tom smjeru da je video bio jedno od strateških određenja, da idemo u tom smjeru. Već sam rekao da smo mi za sljedeću godinu planirali krenuti s komercijalnim video produkcijama. To znači da je ova godina trebala biti pripremna i mi smo većinu hardvera nabavili.

Vezano uz sav taj hardver: ne znam kak bih to rekao, no jedan komad vuče druge, vi krenete raditi i onda shvatite da... Mislim, imam ja i full frame kamere, objektive, i sve to skupa. Ali to je sve toliko teško i veliko, to se više čovjeku ne da nositi. Onda smo kupili ove male, na njima ljudi puno ljepše izgledaju.

Da, uzmeš jednu kameru, pa onda vidiš da je jedna malo, pa treba dvije kamere, pa onda trebaju veće... Primjerice, sad smo pripremali jednu konferenciju, pa onda vidiš da trebaju video kamere jer ove foto kamere nisu dovoljne, ne mogu raditi par sati koliko nam treba za tekuću produkciju. Pa onda ćemo ipak ići unajmiti ljude koji će nam to raditi.

Tako da se tu širi ta priča. To je isto kao u bilo kojem poslovanju: morate vidjeti šta je zapravo investicija, i u koliko vremena možete vratiti tu investiciju.

Video produkcija nije nešto što će jako brzo vratiti investiciju, ali je nešto što vas kroz nekakav vremenski period može dignuti stepenicu više od konkurencije, može vam dati neke alate i neke mogućnosti koje inače ne biste bili u stanju isporučiti i dati.

Kako izgleda proces kreiranja video seminara

Višnja Željeznjak

Kada je bolje inovirati nego sada, kada se sve se resetiralo, i počinjemo od nove nule - ili tako bih rekla.

Siniša, reci nam kako bi izgledao proces kreiranja video seminara, ukratko, sad kad smo recimo nabavili bazičnu opremu?

Siniša Bronić

Ono što sam rekao: moraš imati jasnu ideju što želiš reći s tim seminarom.

Onda to trebaš reći u tom video seminaru.

Mi to radimo tako da ili napravimo nekakav script, ili damo predavaču što je to što mi želimo da kupac dobije, npr. točke 1 do 5.

Kad to kupac dobije, onda je on to dobio. Kako će on to dobiti? Predavačica ili predavač to treba reći, ili to treba pokazati, ili to treba objasniti.

To se radi ili po nekim bullet pointovima u prezentaciji. Imali smo tu i predavača koji je u Prezi prezentaciji radio.

I onda predavač to pokaže i objasni to što je trebalo napraviti.

Taj dio se snima. Obično se snima s jednom ili dvije kamere - ali dosta je jedna. S jednom kamerom snimite predavača i nešto što on pokazuje. Recimo sad se ne vidi, ali flipchart je tu u studiju - znači, imali smo čovjeka koji je na flipchartu tu pisao. Istovremeno je imao i prezentaciju koju smo stavili u pozadinu. Ovako kao što je iza mene svemirski brod, tako se u pozadinu može staviti ta prezentacija, taj flipchart, i sve to što se treba vidjeti.

Kad se sve to snimi, onda se sve to skupa montira.

Audio se obavezno pegla.

Video se sjecka i lijepi jedan na drugi.

Audio se složi - imate na Youtubeu kako se to radi - znači, makne se šum, stavi se malo kompresor da to dobro zvuči, da to sve lijepo bude ispeglano, i onda taj audio bude dobar.

I onda kad sve to napravite, onda to izmontirate, i uploadate na neki od servisa odakle ćete to isporučivati. Imate od YouTubea, Vimea, Amazon Web Services - to su sve servisi na kojima možete smjestiti vaš video i na kojima možete staviti nekakav mehanizam isporuke vašeg videa.

Ili je video besplatan, pa ga može gledati bilo tko, bilo kada. ili je to video za koji treba platiti, pa onda trebate nekakav subscription ili nekakav pay per view, ili nešto drugo trebate napraviti što će vam omogućiti da vi dobijete povrat investicije da bi se to moglo na komercijalan način iskoristiti.

Koja očekivanja gledatelja treba zadovoljiti

Višnja Željeznjak

Kad mi sve to pričaš, ima jedna stvar koja me muči, htjela bih čuti tvoj savjet i tvoje mišljenje.

Dakle, sve što si rekao izgleda mi kao stvarno high end. Ti si puno duže u cijeloj toj priči, izgleda mi dovoljno kompleksno.

A moja iskustva su u B2C segmentu, znači ja kao potrošač gledam video na internetu, tipa Coursera, Linkedin Learning, Khan Academy i slični materijali. Evo, baš jučer sam gledala to jest slušala podcast intervju s likom koji je pokrenuo Khan Academy. On je počeo tako što je na tabletu podučavao svoju nećakinju matematici. I naravno, daš tome 10-15 godina i dođeš do cijelog Khan Academyja.

Moje pitanje je: sve nekako izgleda low-end za taj consumer segment, a ovaj B2B segment o kojem si ti pričao izgleda mi dosta kompleksno. Kako premostiti tu razliku i da li je doista moramo, tj. koja su očekivanja koja minimalno moramo zadovoljiti?

Siniša Bronić

Ovo što sam ja govorio - to nije high end, to je low end u biznis videu.

Osnovna razlika između B2B i B2C: većina B2C video produkcije je free. Znači, većina B2C produkcije koju gledaš na YouTubeu, ovi how to videi, zabavni i ostali, to je sve free za gledaoca. On mora odgledati neku reklamu tu i tamo, i to je to.

Ovi servisi koje si spomenula: Coursera, Udemy i slično: oni imaju vrlo niske cijene ili pretplatni model gdje platiš mjesečno 10, 15, 20 dolara ili eura, i možeš gledati što god hoćeš i koliko god hoćeš. Ili imaš jako mali fee za seminar ili edukaciju koju hoćeš gledati.

Toga ima toliko puno, tu je masovna produkcija prisutna, i produkcijski trošak nečeg takvog vrlo je mali.

Ono što ti kažeš da izgleda malo: izgleda malo, ali i sama si rekla: 10-15 godina kasnije imamo cijeli Khan Academy. Morate napraviti to nešto malo, i onda treba 10-15 godina tog malog da nešto imate.

U B2B segmentu nemate 10-15 godina za tako nešto raditi, za tako nešto čekati, nego morate ranije realizirati povrat investicije. U B2B segmentu cijene su puno više, ljudi su spremni više platiti i polaznici hoće vrlo precizno, vrlo jasno rješenje svog problema. I hoće vrlo, vrlo jasno što je njihov takeaway. Oni to žele dobiti, i oni su to spremni platiti.

Da biste im to isporučili, to mora biti i tehnički prihvatljivo i ok, ne može biti blurred slika, ne može biti loš audio, ne može biti loša podloga, ne mogu biti loši materijali. To sve treba imati jedan određeni nivo da se B2B kupac kasnije osjeća ugodno, i da percipira da vrijednost dobivena za njegov novac odgovara onome što si je on zamislio.

Za taj dio, nažalost, ovo što mi imamo: to je bazična oprema, to nije čak ni high end, to je - ono - donji dio, to nije ni srednji dio. Znači, mi imamo bazično nešto što zadovoljava uvjete, i bilo bi zgodno imati neke stvari više, ali zasad je ovo skroz OK.

Mislim da je tu možda percepcija - što je bazično, a što nije - različita.

Mi smo već dosta dugo u ovome. Neke stvari koje smo počeli raditi pokazale su se problematičnima. Kad kreneš raditi, kad kreneš snimati, dođe ti predavač kojeg plaćaš dosta novaca. On može doći na tri sata to popodne, a tebi ako nešto ne radi, onda to jako skupo. Jer onda on mora doći još jedan dan i ti mu moraš platiti još jedan dan. I onda - čuj, ako se to ponovi dva puta, možda je jeftinije kupiti još jednu kameru i još jedan objektiv, ili imati redundantno svjetlo, za slučaj ako se svjetlo ugasi, da mogu upaliti rezervno svjetlo.

To je high end.

Profesionalizam u cijeloj toj priči ti ide za time da većina amatera govori o opremi: kamere, objektivi, mikrofoni, i tako dalje. Kad dođeš u domenu profesionalaca koji se s nečim profesionalno bave - a definicija profesionalnog bavljenja za mene jest kad ja nešto radim i za to dobijem novce - profesionalci pričaju samo o vremenu, znači: koliko meni vremena treba da bih ja nešto snimio, montirao, i to izbacio van.

Profesionalci pričaju o vremenu. Amateri pričaju o opremi. A ja bih tu još dodao da: umjetnici pričaju o svjetlu :)

Višnja Željeznjak

Ok, a tko priča o contentu? O tome pričaju polaznici, pretpostavljam, njih to najviše zanima - njihov glavni takeaway?

Siniša Bronić

Tako je, glavni takeaway. Oni koji pričaju o tom contentu, to su zapravo voditelji proizvoda ili product manageri. To su ljudi koji osmišljavaju i koji nalaze teme za koje su kupci spremni dati novce. Product manager mora misliti šta je to što će ljudima pomoći u tolikoj mjeri da su oni spremni dati x novaca. Ja bih rekao, to je proizvodnja. Oni moraju nešto smisliti, oni moraju nešto napraviti. To nešto moraju moći isporučiti.

Savjet za kraj: najbolje od svega je probati

Višnja Željeznjak

Sad već za kraj: možeš li neki svoj savjet dati, možda jednu stvar izdvojiti od svega toga što smo pričali, što misliš da je stvarno važno i da zaokružuje cijelu ovu priču: na što da se fokusiraju ljudi koji bi se htjeli upustiti u video seminare?

Siniša Bronić

Od svega ovog skupa ja bih rekao: nemojte da vas obeshrabri ništa od ovoga što smo mi danas govorili, što sam ja govorio.

Najbolje od svega vam je probati. Probajte napraviti. Sve platforme sada imaju mogućnost videa: Youtube, Vimeo, Linkedin, Facebook, Instagram i tako dalje. Napravite mali kratki video. Napravite nekakav video! I onda vidite kakvo je to iskustvo, i što se tu dešava, i što morate napraviti da bi se to desilo, i da bi to funkcioniralo. To su koraci koje ćete napraviti i gdje ćete nešto naučiti.

Ima još nešto što bih ja isto istaknuo kao nešto najvažnije u cijeloj priči. Znači, možemo mi imati opremu, možemo mi imati ideje za proizvode, možemo mi imati što god hoćete. Da bi to bilo dobro i da bi to funkcioniralo, onda to nešto mora biti nešto se vama sviđa i što je vama drago, nešto što vi volite raditi. Onda će to biti dobro, i onda ćete to raditi s entuzijazmom koji ćete vidjeti vi, vidjet će oni koji s vama rade, vidjet će oni koji to konzumiraju.

Morate uživati u tome što radite i to će se vidjeti, i to će rezultirati s nečim.

Ali vi morate biti ti koji imate žicu, želju i poriv da to radite.

Ja najviše volim kad pokažem nešto ljudima, kad ih nečemu naučim, kad vidiš onaj smile na licu i kad kaže čovjek: joj, pa mi ćemo sad to, joj ludilo! Takav jedan smile je nagrada za sve one neprospavane noći, za sve one novce što si potrošio, za sve one sekiracije i poteškoće što si imao, kad vidiš tako jednog zadovoljnog čovjeka koji je shvatio da će s time on nešto moći napraviti, da će zaraditi neke novce, da će nekog zaposliti i da će nešto pozitivno iz svega toga izaći.

Evo, to bi bila moja ideja za kraj.

Povežite se sa Sinišom Bronićem

Višnja Željeznjak

Izvrsno, sviđa mi se! Evo, ja kao netko tko se tek 'prekjučer' počeo baviti videom, mogu reći da sam upravo tako krenula, i da mi se sviđa. Nadam se da će se ljudi malo okuražiti, jer, što si rekao, baš se ljudi boje kamere.

Hvala ti Siniša puno na današnjem druženju i na tvojim odličnim savjetima.

Reci nam gdje te ljudi mogu naći na internetu i kako mogu komunicirati s tobom?

Siniša Bronić

Bilo bi mi drago da se javite:

Višnja, ja ti želim puno uspjeha u ovom tvome, podržavam svaki tvoj napor, i ako bilo kako možemo pomoći savjetom, tehnikom ili bilo kako drukčije, javi se, meni će biti drago.

Višnja Željeznjak

Hvala ti puno, trebat će mi, svaka pomoć je dobrodošla!


Eduza Show dvotjedni je video podcast u kojem Višnja Željeznjak, kreatorica Eduze, intervjuira zanimljive i inspirativne ljude s kojima priča o tome kako osmisliti, kreirati, promovirati i održati izvrsne poslovne edukacije. Pretplatite se na Eduza Show na Youtubeu.

Piše:
Višnja Željeznjak

06.10.2020.