Tatjana Mršić magistra je znanosti u području biotehnologije s više od 30 godina iskustva u farmaceutskoj industriji i deset godina regionalne compliance uloge za jugoistočnu Europu.
Danas je compliance konzultantica i savjetodavna terapeutkinja tjelesno orijentirane psihoterapije. Pomaže profesionalcima u nošenju sa svakodnevnim izazovima njihove uloge, pritiscima i zahtjevnim poslovnim situacijama te u razvoju otpornosti (resilience).
Na Eduzi vodi edukacije o temama poput otpora, stresa, utjecaja i profesionalne stabilnosti.
Intervju vodila: Višnja Željeznjak
Od biotehnologije i farmaceutske industrije do compliancea i psihoterapije: kako su se te dvije priče spojile?
Kada sam razmišljala o budućem studiju, psihologija mi je bila prvi izbor. Međutim, kako sam odrasla uz tvornice i industriju, činilo mi se da je „kruh“ ipak najbolje zaraditi uz tehnička zanimanja. Tako sam završila biotehnologiju, a ona me odvela u farmaceutsku industriju.
Tijekom više od trideset godina imala sam priliku raditi na različitim radnim mjestima, većinom sa specifičnim pravilima kao što je npr. registracija lijekova. Pravila su me dovela i do usklađenosti poslovanja, i tu ću uskoro spojiti compliance i psihoterapiju.
Naime, dobila sam regionalnu compliance poziciju za jugoistočnu Europu uz zadatak implementacije novog compliance sustava. Tu me dočekalo nešto na što nisam bila spremna - otpor, nepovjerenje i sumnja: jesam li ja prava osoba za tu poziciju? Bila sam sigurna da jesam i imala sam namjeru to i ostati. A za to mi nije trebalo još bolje poznavanje propisa. Trebalo mi je znanje o ljudima.
U tom razdoblju, školovanje iz psihoterapije nekako je samo pronašlo mene. Sretna sam što je to bila upravo tjelesno orijentirana psihoterapija. Dobila sam odgovore na svoja pitanja, na poslu su stvari „sjele na svoje mjesto“ i još dugo sam radila na svojoj compliance poziciji.
Što se promijenilo? Pristup, stavovi, međusobno povjerenje.
Zahvalna sam svim onim „teškim“ ljudima i situacijama koji su me dočekali na početku compliance puta. Uz njih sam došla do uzbudljivog svijeta psihoterapije i pogleda na svoju compliance struku sa strane o kojoj se rijetko govori.
Danas mi iskustvo iz compliancea i znanje iz psihoterapije omogućuju pružiti podršku compliance profesionalcima na način koji je meni tada nedostajao.
Kako objašnjavaš publici zašto tijelo ima veze s tim kako netko funkcionira u svojoj poslovnoj ulozi?
Tijelo nije nešto što ostavljamo kod kuće kada dolazimo na posao. Ono je s nama u svakoj formalnoj i neformalnoj komunikaciji.
Na primjer, način na koji ulazimo u prostoriju i zauzimamo svoje mjesto među ljudima ostavlja dojam prije nego što izgovorimo prvu riječ. Budući da compliance prema drugim funkcijama obično nema formalni autoritet, posebno je važno ostavljamo li dojam osobe koja je prisutna i sigurna u sebe.
Način na koji nas ljudi doživljavaju uvelike određuje kako ćemo s njima moći raditi. To je ono što nazivamo govorom tijela. Poznato je da ono govori puno više od riječi koje izgovaramo, a ljudi ga čitaju gotovo trenutačno, svjesno i nesvjesno. Glas, držanje, pogled i način na koji ulazimo u razgovor u trenutku procjenjuju u koju će nas „kućicu“ sugovornici staviti i koliko će nas uvažavati.
Osim kako nas ljudi doživljavaju i „smještaju“, stanje našeg tijela utječe i na to koliko učinkovito možemo raditi svoj posao.
Naš posao često uključuje stres, a to nije samo osjećaj „u glavi“, nego prije svega tjelesna reakcija.
Kada stres postane preintenzivan, može nas ometati i otežati nam da ostanemo pribrani i reagiramo profesionalno. Ako traje predugo i zanemarujemo ga, što svi često činimo, može dovesti do zdravstvenih problema i bit će nam teško raditi.
Ono što želim naglasiti jest: budući da se radi o tjelesnim reakcijama, kroz tijelo si možemo i pomoći.
Kada su stres i napetost visoki, pribranost možemo brzo vratiti jednostavnim tehnikama poput ciljanog svjesnog daha ili kontakta stopala s podom.
Dugoročno, briga o tijelu kroz kretanje, odmor i zdrav način života čuva naše fizičko i mentalno zdravlje i jedan je od važnih preduvjeta profesionalne otpornosti. To jednako vrijedi i za compliance profesionalce.
Kako izgleda taj spoj compliancea i psihoterapije u praksi, kada radiš s klijentom?
U compliance poslu radimo s ljudima, a zbog prirode našeg posla jedni drugima nesvjesno budimo različite reakcije.
Na primjer, netko nam nešto kaže, a mi se iznenadimo da smo se povukli umjesto odgovorili. Ili da nas nečija primjedba pogađa puno više nego što bismo očekivali. Ne razumijemo zašto reagiramo baš tako, ali ne možemo si pomoći. U terapiji radimo upravo s takvim situacijama – koje nas pogađaju, ponavljaju se ili jako zaokupljaju. Situacijama koje nam se čine veće od nas.
Kada se nađemo pod pritiskom, prvo reagira naše tijelo. Zato u terapiji ne razgovaramo samo o onome što se događa, nego istražujemo kako to doživljava naše tijelo.
Vježbe koje uključuju tijelo pomažu nam da dođemo u kontakt s onim što smo potisnuli ili izgubili iz vida, što zapravo osjećamo, mislimo i trebamo i stvarno želimo činiti. I onda to i isprobavamo na susretima.
Terapijski prostor je sigurno mjesto na kojem možemo isprobavati ono što u svakodnevnom životu još ne možemo.
Tako ćemo na primjer istraživati i uvježbavati postavljanje granica, reći „ne“, kako se zauzeti za sebe ili ostati mirni i prisutni u situaciji u kojoj se inače automatski povlačimo ili napadamo. Kako tjelesno orijentirana psihoterapija uključuje tijelo, dosta se krećemo i malo sjedimo. Terapeut je tvoja sigurna osoba koja te u tome prati.
Uvjeti terapije u kojima se osjećamo sigurno i podrška terapeuta kojem vjerujemo omogućuju nam da novo iskustvo, možda nešto što smo sada uspjeli a prije nismo mogli, postane dio nas.
Iz takvih iskustava gradimo novi osjećaj unutarnje sigurnosti i samopouzdanja koji nosimo u život i stvarne poslovne situacije.
Što compliance profesionalci ne znaju o sebi i svojoj ulozi, a ti bi voljela da znaju već sada?
Compliance uloga ima jedan paradoks. Izgleda kao posao s pravilima, a najviše je posao s ljudima. A to nije isto.
Naime, prirodno je da compliance i slične uloge biramo ako nam odgovaraju jasna pravila, struktura i predvidljivost. Jer to i je podloga našeg posla. Međutim, istodobno, to može značiti da nam je zahtjevnije konfrontirati se, reći „NE“ ili nositi se s otporom drugih. I to je sasvim normalno. Ali u compliance poslu teško održivo.
Compliance je rad s ljudima. Ljudi su različiti i ne reagiraju uvijek onako kako bismo očekivali. Možda i naš način izaziva reakciju.
Zato nije dovoljno samo dobro poznavati propise. Moraš znati sa sobom i ljudima. I, kako kaže jedna moja kolegica: „Moraš imati gard.“
Kao i svako drugo znanje i vještine potrebne za posao, i ovo možemo naučiti.
Uputa za početak: što god da se dešava, ostati prisutni u situaciji i sa sobom. Zapisivati, ponavljati što je izrečeno (npr. Ako sam dobro razumjela, rekli ste…), postavljati pitanja i disati.
Voljela bih da sam to znala i ja na početku svoje compliance karijere. Uštedjela bih si dosta vremena i otkrivanja „tople vode“.
Postoji li pretpostavka o compliance profesionalcima koja je prema tvom iskustvu potpuno pogrešna?
Postoji pretpostavka da compliance mora znati odgovor na svako pitanje i to odmah. Da rješenje za svaku situaciju izvuče iz „rukava“. Iskreno, često to očekujemo i sami od sebe.
Međutim, sasvim je u redu zaustaviti situaciju i reći: „Hajdemo zajedno pogledati što kažu propisi.“
Time pokazujemo da je pitanje važno, dajemo si vremena za promišljen odgovor, a istovremeno odgovornost za traženje rješenja dijelimo s osobom koja je napravila upit. I konačno, smanjujemo mogućnost da nam nešto promakne i damo pogrešan ili nepotpun savjet.
Koji si psihoterapijski pristup prenijela u poslovno savjetovanje, iako nikad nisi mislila da će tamo pronaći svoje mjesto?
Disanje. Definitivno. Tko bi rekao da ću compliance profesionalce učiti disati i kakve veze disanje ima s compliance odlukama?
Dah je jedan od najjednostavnijih načina na koji možemo utjecati na vlastiti nervni sustav. Možete primijetiti da kada smo pod stresom, dišemo kratko i plitko. Tada nervni sustav automatski procjenjuje da smo u opasnosti pa se možemo „smrznuti“, na sve odmah pristati ili reagirati puno burnije nego što bismo željeli.
Kada usporimo disanje, nervni sustav dobiva poruku da je sigurno, umiruje se pa možemo jasno razmišljati i odabrati kako ćemo odgovoriti.
Postoji mnogo tehnika disanja za ovu svrhu. Najčešće podučavam onu najjednostavniju, a možemo ju primijeniti čim osjetimo da nas preuzima stres.
Izgleda ovako: stavimo stopala na pod, polako duboko udahnemo brojeći do tri, a zatim izdahnemo dvostruko dulje, brojeći do šest. To ponovimo nekoliko puta, sve dok ne osjetimo da smo se umirili i ponovno postali „svoji“. Obično je dovoljno tek nekoliko ponavljanja.
Kako prepoznaješ da se kod polaznika dogodio stvarni pomak?
Moje edukacije uvijek imaju teorijski i praktični dio. Ono o čemu govorimo pokušavamo odmah prepoznati kod sebe.
Ovisno o temi, kroz kratke vježbe i razgovor dolazimo do situacija u kojima prepoznajemo što svakodnevno radimo, kako reagiramo i što pritom osjećamo. I to je već prvi korak svake promjene, primijetiti što nam se događa i kako u tome reagiramo.
Na kraju polaznici podijele što su tijekom radionice dobili za sebe. Jednu stvar. I to je trenutak kada se vidi „kako se primilo“. Što je postalo njihovo, što ih je dodirnulo i što će ponijeti s radionice. Tada obično krene još malo razgovora, puno osmijeha i dijeljenja iskustava. Ako se to desi, znam da je vrijedilo.
